ogledanje

ja sam odraz na staklu broda koji prolazi,
neko u masi na fotografiji gospodina koji bira najbolji kadar,
neko ko je prošao ulicom na koju gleda statua zabrinutog anđela,
i pogled, zabrinut i bezbrižan.

i uski trotoar trga na kojem je zatvoren bunar,
česma s pitkom vodom na kojoj se prskaju dječaci,
dvije djevojčice koje se igraju bez igračaka, maštajući
i miris praška za veš koji se suši iznad njihovih izduženih sijenki,
na kaldrmi.

ja sam besplatna razglednica, pokupljena na izložbi
i drvo na razglednici, 
drvo u šumi, 
breza, 
koja treperi 
iako to ne staje u statični kadar fotoaparata

i razgovor sam, pored kanala
razgovor dvoje, bliskih
i svijeća na stolu, koja se topi
i gondola
i pjesma gondolijera koja ispunjava mrak
i konobar
i osmijeh konobara
i vino na račun kuće
 i ukus vina...
i miris vina...

i talas,
i voda,
i svjetlo na vodi, mjesečina
i neprevodiva riječ koja je opisuje

i zatvorene oči, zaslijepljene svjetlom

i sunce,
ono koje je sinoć zašlo
i sunce,
ono koje je prije nekoliko trenutaka izašlo,
ogledajući se u pločnicima

i gong, zvono
i tišina, muk
i trenutak u kojem se sretnu, 
nestanu
i preobraze u nešto treće.

Comments